Kristina Gardinovački je profesor srpskog jezika i književnosti i vlasnica Dečjeg centra Uča. Kao član privrede VirtualnogGrada ispričala nam je šta je to najlepšte u njenom poslu, kako izgleda jedan radni dan u produženom boravku i kako se deca zabavljaju u kreativnim radionicama . Da je ljubav prema deci bio osnovni povod za otvaranje centra Uča, saznajte iz intervjua koji smo napravili sa našom sagovornicom.
Da li je ljubav prema deci bio osnovni povod za otvaranje Dečjeg centra Uča?
Ljubav prema radu sa decom je svakako bio osnovni povod za otvaranje Uče, ali i moja procena da je ovakva vrsta usluge sve neophodnija u Novom Sadu.
Da li vam je bilo teško na samom početku?
Svaki početak je težak, pa je tako bio i moj. Vremenom, sve je lakše iako smo još uvek na početku jer ne radimo ni godinu dana.
Kako se borite sa konkurencijom? Koje su to otežavajuće okolnosti u vašem poslu?
Trudim se da pružim uslugu kakvu roditelji očekuju i smatram da je to najbolji vid borbe sa konkurencijom. Otežavajuća okolnost je ta što je potrebno vreme da se za nekog pročuje.
Šta je najlepše u vašem poslu?
Najlepše u mom poslu je sam rad sa decom, pogotovo kada se rade kreativne radionice. Tad do izražaja dolazi njihova mašta. Kad radite sa njima, svaki dan je drugačiji.
Sigurna sam da ovakav posao traži stalnu edukaciju, nove ideje, i sve ono što deca vole. Kako dolazite do novih ideja da bi deci bilo zabavno a ujedno i nešto naučili?
Pored, naravno, nezaobilaznih seminara, puno zanimljivih stvari može da se nađe na internetu, ali i ja sama imam puno ideja koje sprovodim u delo.
Uglavnom radite sa decom školskog uzrasta, pomažete im oko izrade domaćih zadataka, pripreme za kontrolni … Da li su deca odgovorna prema svojim školskim obavezama ili ipak ostavljaju da domaći urade sa roditeljima?
Od deteta, odnosno od roditelja zavisi da li dete ima ili nema radnu naviku. Kod nas dolaze deca koja već imaju radne navike, ali i deca koja izbegavaju svoje zadatke. Mi u Uči se trudimo da dete stekne radnu naviku i kod nas se uradi svaki domaći zadatak.
Koliko su važni saradnici i kako ih birate?
Da bi sve funkcionisalo u savršenom redu, neophodno je da svi odrade svoj posao kako treba i zato se trudim da biram saradnike koji su odgovorni i odlični u svom poslu.
Kako izgleda vaš radni dan u Dečjem centru Uča?
Radni dan u Uči počinje tako što se deca okupe, doručkuju po potrebi, a zatim prelaze na izvršavanje školskih obaveza. Domaći zadaci i ponavljanje se uglavnom završe za dva školska časa. Nakon toga sledi odmor i užina, zatim kreativna radionica, a na kraju slobodno vreme i ručak. Posle ručka se deca pakuju i odlaze u školu, a mi dočekujemo drugu grupu koja ima sličan raspored koji počinje sa ručkom.
U okviru produženog boravka imate edukativne i kreativne radionice. Kako su one osmišljene?
Imamo radionice u vidu crtanja, vajanja, glume, recitovanja i istraživačkog rada. Osmišljene su tako da probude dečju radoznalost i maštu.
Da li imate dovoljno vremena da se posvetite svakom detetu?
Radimo u malim grupama i zbog toga stižemo da se posvetimo svakom detetu.
Kako roditelje informišete o radu Dečjeg centra? Kako dolazite do novih članova?
Roditelje uglavnom informišemo preko interneta, ali i preko reklamnih flajera i na taj način dolazimo do novih članova.
U okviru produženog boravka deca imaju ručak i užinu a omogućen je i prevoz dece. Znači, da roditelji mogu biti sigurni da je njihovo dete na sigurnom i dobrom mestu?
Naravno, roditelji mogu biti sigurni da je njihovo dete bezbedno i da je na dobrom mestu gde će izvršiti sve svoje školske obaveze, a u isto vreme se i zabaviti. Oni sami biraju da li žele da izaberu paket sa prevozom i ručkom, a mi se uvek trudimo da im izađemo u susret.
Hvala Kristini Gardinovački, što je odvojila svoje vreme i sa nama podelila svoja najlepša iskustva u radu sa decom. O produženom boravku za školsku decu, više detalja možete videti na onlajn prezentaciji Dečji centar Uča Novi Sad.