U svakom obliku jezičkog sporazumevanja, način na koji ljudi doživljavaju svet se izražava u konceptima. Ili se možda svet doživljava pod uticajem jezičkih šablona? Da bismo saznali da li je zapravo prvo postojao koncept iz kog su se razvili jezički izrazi ili su jezički izrazi uticali na naše koncepte, posmatraćemo nekoliko istraživanja.
Pre nekoliko decenija razvila se grana lingvističke nauke zvana kognitivna lingvistika. Kognitivni lingvisti polaze od toga da su svi jezički izrazi ogledalo naših duboko usađenih kognitivnih procesa, načina na koji vidimo i doživljavamo svet, ljude, stvari oko sebe. Neka istraživanja su pokazala da podsvesne radnje ispitanika potkrepljuju tu teoriju i zapravo fizički predstavljaju koncepte, mentalne slike, na kojima su zasnovani jezički izrazi.
Posvetićemo se prvo jednom konceptu koji nam je svima dobro poznat: naklonost je toplina. Kada nam je neko drag ili želimo nekog da podržimo ili oraspoložimo, činimo to fizičkim kontaktom, na primer zagrljajem ili stiskom ruke. Dodiri su sami po sebi topli, naročito zagrljaj. Povezanost između domena naklonosti i domena topline ogleda se u našim svakodnevno korišćenim izrazima kao što su „Oni imaju jako topao odnos“, „Topim se kad vidim kako je gleda“, „Greje mi srce“.
Zanimljivo je da se uticaj podsvesti na doživljaj i ponašanje prema raznim istraživanjima poklapa sa tim jezičkim izrazima. Naučnici na univerzitetu Jejl dali su jednoj grupi ispitanika toplo piće, dok je druga grupa dobila hladno piće. Nakon toga, obe grupe su trebale da iznesu svoj utisak o nekoj osobi koju im je tim naučnika predstavio. Na ispitanike sa toplim pićem u ruci predstavljena osoba je delovala pozitivnije i ljubaznije nego na ispitanike sa hladnim pićem.
Slično istraživanje je pokazalo da razlika u temperaturi isto deluje i na naše odluke, ne samo na utisak o drugima. Opet je jednoj grupi ispitanika uručeno hladno piće, drugoj toplo. Nakon toga, ispitanici su mogli da izaberu ili poklon vaučer za sebe same ili za prijatelje ili porodicu. Ispitanici sa hladnim pićem su velikim delom izabrali vaučer za sebe, dok su ispitanici sa toplim pićem bili daleko velikodušniji.
Moglo bi se pretpostaviti da se jedino jezički izrazi povezani sa našim emocijama ogledaju u našem podsvesnom ponašanju. Međutim, okrenućemo se još jednoj konceptualizaciji: nevinost je čistoća. Koncept pranja ruku od krivice je nastao u dalekoj prošlosti. Danas koristimo izraze kao što su „Ona je čista duša“, „Neće da prlja ruke“ (u prenesenom značenju) i „oprati greh“.
Čak i takav koncept se ogleda u našim podsvesnim radnjama. Naučnici su jednoj grupi ispitanika dali neutralan tekst o nekom događaju. Druga grupa ispitanika pročitala je tekst o počiniocu krivičnog dela. Posle čitanja teksta, ispitanici su mogli da izaberu ili bombonu ili vlažnu maramicu. Dakle, kao što se dalo pretpostaviti – ispitanici koji su pročitali tekst o počiniocu krivičnog dela u velikoj većini su izabrali vlažnu maramicu da bi obrisali ruke.
Pitanje je sad da li je svest o takvim ponašanjima i konceptima dovela do formulisanja odgovarajućih jezičkih izraza ili su jezički izrazi podsvesno uticali na naše ponašanje?
Odgovor je najjasniji kada posmatramo koncepte zasnovane na emocijama, u ovom slučaju pomenuti koncept naklonost je toplina. Naše instinktivno ponašanje vodi do toga da tražimo fizički kontakt i bliskost sa ljudima koji nam se dopadaju. Jezički izrazi koji proizilaze iz te konceptualizacije su, dakle, zasnovani na prirodnom ljudskom ponašanju. Slično je i sa drugom konceptualizacijom Nevinost je čistoća. Fizički jeste tako da su se počinioci krivičnih dela često isprljali – bilo da su to lopovi koji su krali iz skladišta i bašti, ili čak ubice koji su napustili mesto zločina sa krvavim rukama. I u ovom slučaju su jezički izrazi proizašli iz jasno vidljive realnosti.
Iako su naša realnost i ljudska osećanja i ponašanje osnova za koncepte i jezičke izraze, i koncepti mogu da utiču na naš doživljaj realnosti. U nekim azijskim jezicima, na primer, prošlost i sadašnjost su levo i desno pored nas, dok su na zapadu ispred i iza nas. Neko ko živi dugo u takvoj kulturi, promeniće svoju kognitivnu percepciju vremena i prostora.
Posmatrajući kako se ogledaju jezički izrazi u našoj stvarnosti i ponašanju, ali i kako se naše ponašanje ogleda u jezičkim izrazima, ne možemo a da ne primetimo nerazdvojivu simbiozu između ljudskog ponašanja i jezika.
Autor članka: Katharina Peterke