
Tokom proteklog vikenda, Udruženje vojvođanskih učitelja je u osnovnoj školi Jovan Jovanović Zmaj, u Sremskoj Kamenici, organizovalo 2. kaligrafsku koloniju Učenici kaligrafi na putu Zaharija Orfelina, za sedamdesetak učenika od 2. do 8. razreda, učitelje i nastavnike srpskog jezika iz 8 novosadskih škola, uz podršku Uprave za obrazovanje Grada Novog Sada. Kaligrafska kolonija se organizuje u okviru projekta Orfelinovi dani, autorke Vere


Veoma je interesantna činjenica da je nekada bilo skoro nezamislivo da se na zid okači slika pejzaža. U srednjem veku, naslikan pejzaž sam po sebi nikada nije predstavljao sliku, već samo pozadinu za nešto što je predstavljeno u fokusu slike.
Preciznije prikazivanje prostora umetnicima je pošlo za rukom u 16. veku, pa su polako počeli


Priliv novih iskustava početkom 20. veka bio je u glavnim gradovima Evrope, a najviše u Parizu. Pariz je dobio naziv grad svetlosti. U njemu su slikari 1905. godine organizovali izložbu slika koja označava početak slikarstva 20. veka. Među slikama na ovoj izložbi nalazila se i jedna skulptura rađena u duhu italijanske rane renesanse. Videvši je, jedan od likovnih kritičara je uzviknuo: Gle, Donatelo među divljim zverima. Tako je pravac dobio naziv fovizam


Doba vere, kako je sa pravom nazvan srednji vek, dostigao je najviši izraz u
gotičkoj umetnosti. Ponikla sredinom XII veka na maloj teritoriji oko Pariza, gotička umetnost brzo postaje
međunarodni stil za skoro čitavu Evropu. Ona se razvija iz romaničke umetnosti u vremenu u kojem je feudalna klasa još uvek bila predstavnik društva ili je već i građanstvo dobijalo sve veći ekonomski i politički značaj. Najviši umetnički izraz gotike je katedrala koja je


Romanička umetnost je stvarana početkom XI veka, ona obeležava pobedu hrišćanstva izraženu kroz masovna hodočašća, krstaške ratove i jedinstven stil u umetnosti. Religijska arhitektura nadgrobne crkve, krstionice, zgrade za stanovanje/glavna umetnost romaničkog stila. Karakteristike su: crkve sve svoje od tri ili pet brodova odvojenih redovima stubova i orijentisanih u pravcu zapad-istok. Jednobraznost romaničke arhitekture ne postoji i svaka teritorija ima veće ili
